Fizikalna medicina je specijalizovana oblast medicine koja fokus stavlja na dijagnozu, lečenje i prevenciju fizičkih oštećenja, invaliditeta i bola. Stručnjaci fizikalne medicine, kao što su fizijatri i fizioterapeuti, rade na tome da pomognu pacijentima da povrate fizičku funkciju i poboljšaju kvalitet života.
Oblast fizikalne medicine obuhvata širok spektar nehirurških intervencija kreiranih tako da vrate funkciju i pokretljivost osobama koje imaju specifične povrede ili potrebu za oporavkom nakon povreda, hirurških procedura ili u stanju invaliditeta. Fizikalna medicina ima za cilj da eliminiše bol i nelagodnost zbog čega se pokazala posebno efikasnom u lečenju različitih stanja, uključujući mišićno – skeletne poremećaje, neurološke poremećaje i sindrome hroničnog bola.
Na primer, starijoj odrasloj osobi mogu biti potrebne različite vrste vežbi kako bi joj se omogućio povratak mobilnosti i pokreta. Uz prilagođene vežbe, prilagođavanje i praćenje toka oporavka, rehabilitacija uz pomoć fizikalne terapije doprinosi obezbeđenju kontinuiranog i postepenog napretka ka optimalnim ishodima.
Na fizičku sposobnost našeg tela mogu uticati različiti faktori kao što su povrede, godine ili bolest. Kada nastupi neki od ovih faktora, kombinacijom fizikalne medicine i fizikalne terapije pokreće se prvi i neinvanzivan korak koji pomaže obnavljanju ili vraćanju funkcionalne pokretljivosti. Bilo da je u pitanju sportista kome je potrebna rehabilitacija zbog sportske povrede ili neko ko se oporavlja od operacije, pristupima fizikalne medicine obezeđen je niz tretmana prilagođenih individualnim potrebama.
Eksperti fizikalne medicine Poliklinike Gracia Medika mogu veoma efikasno da dijagnostikuju niz fizičkih stanja, uključujući mišićno - skeletne povrede, sportske povrede, neurološke poremećaje i hronični bol. Kroz fizičke preglede, procenu istorije bolesti i dijagnostičko snimanje, naš tim stručnjaka može identifikovati osnovni uzrok simptoma kod pacijenata i razviti individualizovani plan lečenja.
Dijagnoza u fizikalnoj medicini obično uključuje sveobuhvatnu procenu fizičke funkcije i mišićno - skeletnog sistema pacijenta. Sam dijagnostički proces može uključivati fizički pregled, pregled medicinske istorije i dijagnostičko testiranje kao što su snimanje ili laboratorijski testovi.
Fizički pregled obično uključuje temeljnu procenu pacijentovog opsega pokreta, snage i fleksibilnosti, kao i procenu bilo kakvog bola, otoka ili osetljivosti. Na osnovu stručnog mišljenja, takođe se mogu izvršiti posebne testove za procenu određenih zglobova, mišića ili nerava.
Pregled medicinske istorije je takođe bitan aspekt procesa dijagnoze, jer može pružiti važne informacije o simptomima, osnovnim stanjima i potencijalnim faktorima rizika za određene povrede ili poremećaje. Nije redak slučaj da dijagnostičko testiranje zahteva snimanje, kao što su MRI ili CT skeniranje, ultrazvuk, elektromiografiju (EMG), studije nervne provodljivosti ili testove krvi, u zavisnosti od dijagnoze.
Cilj dijagnoze u fizikalnoj medicini jeste da se identifikuje osnovni uzrok simptoma pacijenta i razvije individualizovani plan lečenja za poboljšanje njihove funkcije, ublažavanje bolova i unapređenje njihovog ukupnog zdravlja i blagostanja.
Tretmani fizikalnom medicinom mogu uključivati niz tehnika, kao što su terapija vežbanjem, ručna terapija, ali i kombinacija vežbanja sa adekvatnim lekovima i pomoćnim sredstvima. Planovi lečenja su dizajnirani da pomognu pacijentima da povrate fizičku funkciju, smanje bol i spreče dalje povrede. Stručnjaci fizikalne medicine blisko sarađuju sa pacijentima kako bi pratili napredak i prilagodili planove lečenja po potrebi.
Fizikalna medicina je takođe fokusirana na rehabilitaciju, pomažući pacijentima da se kroz fizikalnu terapiju oporave nakon povrede ili operacije. Programi terapije za potrebe rehabilitacije su kreirani tako da pomognu pacijentima da povrate snagu, pokretljivost i nezavisnost. Neke uobičajene tehnike koje se koriste u fizikalnoj terapiji uključuju:
- Terapeutske vežbe: Ovo su specifične vežbe dizajnirane da poboljšaju snagu, fleksibilnost i opseg pokreta.
- Manuelna terapija: Ovo uključuje praktične tehnike kao što su masaža, mobilizacija i manipulacija za poboljšanje pokretljivosti zglobova i smanjenje bolova.
- Električna stimulacija: Ovo uključuje upotrebu električne struje za stimulisanje mišićnih kontrakcija i promovisanje zarastanja.
- Funkcionalni trening: Ovo uključuje uvežbavanje specifičnih aktivnosti ili pokreta koji su važni za pacijentov svakodnevni život ili rad.
Dužina i učestalost tretmana fizikalne terapije može varirati u zavisnosti od potreba i ciljeva pacijenta.
Terapija vežbanjem je uobičajena metoda koja se koristi u fizikalnoj medicini. Ova vrsta terapije uključuje vođene vežbe koje imaju za cilj poboljšanje snage i pokretljivosti. U tom procesu, upravljanje bolom predstavlja značajan aspekt fizikalne medicine koji pomaže pacijentima da upravljaju akutnim i hroničnim bolom koristeći vežbanje umesto različitih lekova i injekcija.
Terapija vežbanjem obično uključuje kombinaciju vežbi istezanja, jačanja i kardiovaskularnih vežbi, prilagođenih specifičnim potrebama i ciljevima pacijenta. Program vežbanja može biti osmišljen tako da se bavi specifičnim oblastima slabosti ili neravnoteže, kao i da poboljša ukupnu kondiciju i mobilnost.
Neke od prednosti terapije vežbanjem uključuju:
- Jačanje snage i fleksibilnosti pokreta;
- Ublažavanje bolova;
- Poboljšanje ravnoteže i koordinacije;
- Prevencija budućih povreda.
Terapija vežbanjem u fizikalnoj medicini je siguran i efikasan oblik terapije koji može poboljšati funkciju, smanjiti bol i promovisati opšte zdravlje i blagostanje. Pomoćni uređaji fizikalne medicine, kao što su proteze i udlage se takođe koriste za podršku pokreta u zglobovima pogođenim artritisom ili drugim stanjima koji zahtevaju fizikalnu terapiju. Terapija vežbanjem u fizikalnoj medicini ima dalekosežne prednosti koje doprinose ne samo poboljšanju mobilnosti – fizikalna terapija pomaže u održavanju nezavisnosti i poboljšanju kvaliteta života.