Sindrom karpalnog kanala
Sindrom karpalnog tunela je posledica intenzivnih promena u predelu šake koja se karakteriše simptomima kao što su utrnulost, peckanje i bol u šaci i podlaktici. Ovakvi simptomi se javljaju najčešće kada jedan od glavnih nerava na ruci - srednji nerv – trpi pritisak.

Kod većine pacijenata, sindrom karpalnog tunela se vremenom pogoršava. Ako se ne otkrije i ne leči na vreme, prisustvo ovog sindroma može dovesti do trajne disfunkcije ruke, uključujući gubitak osećaja u prstima i slabost. Iz tog razloga, važno je pravovremeno dijagnostikovati i lečiti ovo stanje.

Identifikovanje simptoma sindroma karpalnog tunela

Prepoznavanje simptoma sindroma koji se odnosi na karpalni tunel je ključno za ranu intervenciju i efikasan tretman lečenja. Najčešći znaci koji mogu pomoći u dijagnostici ovog stanja jesu uporni bol u ruci, posebno u palcu, kažiprstu, srednjem i domalom prstu. Mnogi osobe koje pate od ovog sindroma imaju i osećaj peckanja ili osećaj uboda u prstima, koji se često protežu kroz šaku. Utrnulost ili gubitak snage u šaci i oslabljen stisak su takođe uobičajeni simptomi. Simptomi se obično pogoršavaju tokom aktivnosti koje uključuju ponavljajuće pokrete ruku, kao što je kucanje (rad za računarom) ili korišćenje alata. Ako primetite da bilo koji od ovih simptoma traje ili se ponavlja, važno je da se konsultujete sa lekarom kako bi se izvršila adekvatna dijagnostika i kreirao personalizovan plan lečenja za ublažavanje efekata sindroma karpalnog tunela.

Anatomija karpalnog tunela

Karpalni tunel je uski prolaz smešten u zglobu, širok oko 2,5 cm a koje su oivičene malim kostima zgloba koje se nazivaju karpalne kosti. Sa gornje strane nalazi se jaka traka vezivnog tkiva koja se zove poprečni karpalni ligament. Pošto su ove granice veoma krute, karpalni tunel ima mali kapacitet da se rastegne ili poveća.

Srednji nerv je jedan od glavnih nerava u ruci. Nastaje od grupe nervnih korena u vratu koji se zatim spajaju i formiraju jedan nerv u ruci. Srednji nerv se proteže niz nadlakticu, preko lakta i u podlakticu, zatim prolazi kroz karpalni tunel na zglobu na putu do šake i prstiju. Usput se odvaja na nekoliko manjih živaca, posebno kada stigne do dlana. Ovi nervi omogućavaju osećaj u palcu, kažiprstu, srednjem prstu i polovini domalog prsta. Zajedno sa srednjim nervom proteže se i ukupno devet tetiva koje omogućavaju savijanje prstiju i nazivaju se tetive fleksora jer omogućavaju savijanje prstiju i palca.

Kako nastaje sindrom karpalnog tunela

Sindrom karpalnog tunela nastaje kada se tunel suzi ili kada tkivo koje okružuje tetive fleksora nabrekne, vršeći pritisak na srednji nerv i smanjujući njegovo snabdevanje krvlju. Ovaj abnormalni pritisak na nerv može dovesti do utrnulosti, peckanja, bola i slabosti u ruci. Većina slučajeva sindroma karpalnog tunela uzrokovana je kombinacijom faktora. Istraživanja pokazuju da su žene i stariji ljudi skloniji razvoju ovog stanja, što može biti posledica toga što je područje karpalnog tunela relativno manje kod žena nego kod muškaraca. Žene koje imaju sindrom karpalnog tunela takođe mogu imati manje karpalne tunele od žena koje nemaju to stanje.

Dodatno se rizičnim grupama mogu smatrati osobe koje imaju:

- Genetske predispozicije za pojavu sindroma karpalnog tunela;
- Ponavljanje istih pokreta ruke i zgloba ili aktivnosti tokom dužeg vremenskog perioda što može pogoršati tetive u zglobu, izazivajući otok koji vrši pritisak na nerv.
- Hormonske promene tokom trudnoće koje dovode do pojačanog pritiska na nerv.
- Određeno zdravstveno stanje kao što su dijabetes, reumatoidni artritis i neravnoteža štitne žlezde, a koje je često povezano sa pojavom ovog sindroma.

Rana dijagnoza i moguće mere ublažavanja bola

Kada se simptomi prepoznaju u periodu prvog pojavljivanja, a zatim se na osnovu učestalosti utvrdi neophodnost za lekarskom pomoći, mogu primeniti određene mere koje će doprineti ublažavanju bola. Otuda, neke od lekarskih preporuka koje mogu doprineti otklanjanju bola u šaci jesu nošenje udlage za zglob tokom spavanja, vežbe za održavanje pokretljivosti nerva, izbegavanje određenih aktivnosti koje pogoršavaju vaše simptome i, kao krajnja opcija može biti preporučena terapija injekcijama steroida u karpalni tunel. Ovakvo stanje treba pratiti kako bi se prepoznalo delovanje pritiska na srednji nerv, a samim tim preporučile druge, hirurške mere, kako bi se sprečilo trajno oštećenje nerava.

Odluka da li lekar preporučiti operaciju zasniva se na nekoliko faktora:

- Ozbiljnosti i učestalosti pojave simptoma;
- Nalaza fizičkog pregleda;
- Odgovora na neoperativno lečenje;
- Rezultate testiranja.

Nakon izvršene hirurške procedure, snaga u rukama kada je u pitanju sposobnost hvatanja i štipanja se vraća u periodu od 2 do 3 meseca nakon operacije. Ako je stanje srednjeg nerva bilo loše pre operacije, povratak snage stiska i hvatanja može se očekivati u periodu od 6 do 12 meseci, a u veoma teškim slučajevima, normalna snaga koju ste imali pre nego što je ovaj sindrom razvijen, možda se neće u potpunosti vratiti. Međutim, operacija je i dalje važna u ovim slučajevima kako bi se sprečilo pogoršanje stanja i funkcije nerva i otklonilo prisustvo sindroma karpalnog tunela.

Slično je stanje i sa osećajm utrnulosti i peckanja – kod blažih stadijuma, neki pacijenti mogu povratiti potpuni osećaj odmah, dok u veoma teškim slučajevima, moguće je očekivati određeni stepen nelagodnosti koji se može otkloniti fizikalnom terapijom.
Pozovite